Vijesti

Čestitka za svetkovinu Serafskog Oca sv. Franje Asiškog

Čestitka za svetkovinu Serafskog Oca sv. Franje Asiškog

Stopama svetog Franje i blažene Marije Petković

Drage moje provincijske i mjesne predstojnice, drage sestre i pripravnice u Družbi!Obraćam vam se i pozdravljam vas u ovaj, za nas poseban, dan i od srca želim da mir i dobro bude u svakoj od vas.
Sve smo bliže slavlju stogodišnjice Družbe i ne mogu ne povezati ovaj događaj zahvale s bilo kojim aspektom ili događajem iz našega života. Uvjerena sam da je ovo najprikladnije vrijeme za slušanje Raspetoga koji je snažno opečatio našu duhovnost.
“Franjo, popravi moju Crkvu, vidiš da se ruši?”
Kristove oči i prodoran pogled nisu ga mogli ostaviti ravnodušnim u saznanju da je Gospodar svega, veliki i moćni Bog, postao nemoćan i gol.
Kristove otvorene i ispružene ruke ponajprije su bile poziv samome njemu da se u potpunosti prepusti Bogu, jer – samo svetost je sposobna obnoviti Crkvu.

Franjo je shvatio da prije nego li je on poželio suobličiti se s Raspetim i siromašnim Kristom, već se Krist suobličio s njim. On je uzeo našu ljudskost kako bismo mi u svakoj situaciji mogli biti dionici Kristova otajstva.
U jednoj svojoj uskrsnoj propovijedi, papa je rekao da su sveci put obnove Crkve, da u njima možemo vidjeti kako se živi Evanđelje. Oni su peto Evanđelje, ako im dopustimo da nam govore, ako dopustimo da njihovo iskustvo Boga postane i naše iskustvo, bez postavljanja granica.  (Maria Mercedes, Serve del Vangelo della Misericordia).
Mladi Franjo, u dvanaestom stoljeću, u Asizu, s križa prima važan poziv: “Idi i popravi moju Crkvu.” Početkom dvadesetog stoljeća, u Blatu, mlada Marija, s križa župne Crkve pred kojim je voljela meditirati, prima  poziv: “Ljubi me kćeri.” Dva poziva koja pozivaju na obraćenje, dva poziva koja traže neposredan odgovor na ljubav, na usavršavanje Božjega dara, i ne poznaju odgađanje.

Rim, dvadeset prvo stoljeće, mi – Kćeri Milosrđa, primile smo poziv koji nam dolazi od Boga, po našem XV. Vrhovnom kapitulu Družbe. To je poziv da shvatimo “kako je svrha obljetnice ponajprije duhovna obnova vlastitih članova  kako bi s novim poletom  živjeli karizmu Družbe danas” (SD 2.1) i “raditi na  osobnom i zajedničkom obraćenju kako bi međusobno iskusile zajedništvo i milosrđe” (SD 2.2). Ovo je naš put svetosti. Kako kročimo njime? Na koji način odgovaramo na ovaj Božji poziv?

Drage moje sestre, možda je ovo “obnoviti” remek djelo koje smo pozvane ostvariti u sadašnjem povijesnom trenutku. Najprije, svaka osobno, a zatim u našim zajednicama i tako indirektno, promjene će zahvatiti cijelu Družbu.
Jesi li se ikad upitala što očekuješ? Koje situacije, sjećanja, strukture, ograničenja moramo obnoviti kako bismo stigle do cilja, oslobođene tereta i obraćena srca, s predanjem Bogu, poput blažene Marije iz Blata i sv. Franje Asiškog.

Zato, pozivam vas da osobno pročitate Odluke 4.,5.,6.,7., i 9. XV. Vrhovnog kapitula Družbe i odgovorite sebi na pitanje: Gospodine kako mogu obnoviti ovaj tvoj dom koji sam ja, tvoje stvorenje, ljubljena i otkupljena? Kako mogu odgovoriti i biti, pred braćom i sestrama, još prepoznatljiviji i jasniji odraz tvoga milosrdnog lica?
Drage moje sestre, svako slavlje za nas ne može biti samo jedan dan u kojemu ćemo uživati u nekom iznenađenju u zajednici, kao da bi to bilo dovoljno i lijepo. Moramo ići neprestano naprijed! Nikada ne smijemo prestati pitati se i tako će naše slavlje u nebu biti još blještavije. Ne možemo, također, provesti život u otkrivanju dijagnoza… Recimo Gospodinu: “Pokaži nam svoju volju!” A, kad je spoznamo, moramo i djelovati u skladu s njom. To je svetost!
Ljubi vas i od srca blagoslivlje svaku od vas,

M. Cristina Orsillo, cfm. 
Vrhovna predstojnica 2015. – 2021.


Podijelite ovaj članak


Napišite Komentar


lasciare vuoto:



Ostale vijesti