“Budi volja Tvoja!”
Kinshasa – Congo, 6. veljače 2018.
Kinshasa – Congo, 6. veljače 2018.
OKRUŽNICA ZA KORIZMU
Drage moje provincijske i mjesne predstojnice,
drage sestre i pripravnice!
Pozdravljam vas srcem ispunjenim osjećajima radosti i mira, a iste te osjećaje iskreno želim i svakoj od vas.
Trenutno se nalazim u Kongu gdje izbliza promatram ono što nam je potrebno za početak naše misije ovdje. Uvjerena sam da u ovom mjestu Kćeri milosrđa imaju što dati, ali još više – primiti. Ovdje živi narod koji pati, ali narod velike vjere i povjerenja u Boga. Ono što im najviše treba jesu osobe koje ih žele pratiti na putu vjere i oslobođenja, osobe koje će ih tješiti u njihovoj boli, koje će poučavati njihovu djecu i brinuti o njihovom narušenom zdravlju. Ovdje, kao i na drugim mjestima gdje već djelujemo, još snažnije možemo svjedočiti ljubav i milosrđe našega Nebeskog Oca. Potrebno je samo biti kvasac.
Razmišljala sam ne uzimati posebnu temu za ovo sveto vrijeme, već vas pozvati da proučavate sadržaj Okružnice o sestrinskom pohodu Družbe koju sam vam poslala. Ona nam nudi obilni i konkretni materijal o kojemu možemo razmišljati četrdeset korizmenih dana. Iskreno sagledavanje osobnog života i života naših zajednica pomoći će nam da pročistimo i obratimo svoje srce i učinit će da slavni prolaz Gospodnji bude i naš milosni hod prema Uskrsu.
Ipak sam, drage moje sestre, odlučila preuzeti nekoliko misli iz korizmene poruke sv. Oca u kojoj nas poziva da ovo sveto vrijeme živimo prakticirajući milostinju, post i molitvu. Papa kaže:
“U Božjem srcu ljubav se ne gasi!” A, u našem?
“Ako se katkad čini da se ljubav gasi u mnogim srcima, znajmo da se to nikada ne događa u Božjem srcu. On nam neprestano daje prigode da počnemo iznova ljubiti.
U svome opisu pakla Dante Alighieri zamišlja đavla kako sjedi na ledenom prijestolju; on stanuje u ledu ugušene ljubavi. Zapitajmo se, dakle: kako se u nama hladi ljubav? Koji su znaci koji nam pokazuju da se u nama ljubav počinje gasiti?
1. Ljubav, više od svega drugog, gasi: pohlepa za novcem, taj »korijen svih zala« (1 Tim 6, 10);
slijedi odbacivanje Boga i traženja utjehe i mira u njemu; draža nam je naša samoća no utjeha koju se nalazi u njegovoj Riječi i sakramentima. Sve to prerasta u nasilje koje se okreće protiv onih koje se smatra prijetnjom našim “sigurnostima“.
2. I stvoreni je svijet tihi svjedok tog hlađenja ljubavi: zemlja je otrovana otpadom bačenim zbog nemara ili stjecanja koristi; mora, koja su također onečišćena, postala su groblja bezbrojnih brodolomaca, žrtava prisilnih migracija; nebom, koje u Božjem naumu kazuje njegovu slavu, jure strojevi koji dažde oruđima smrti.
3. Ljubav se hladi i u našim zajednicama: u apostolskoj pobudnici Evangelii gaudium pokušao sam opisati najočitije znakove toga pomanjkanja ljubavi. To su: sebičnost, duhovna lijenost, besplodni pesimizam, napast izoliranja i stalnih ratova među nama, svjetovni duh koji dovodi do bavljenja samo onim izvanjskim uslijed čega opada naš misionarski žar.
4. Što nam je činiti?
Crkva, naša majka i učiteljica, zajedno s često gorkim lijekom istine nudi nam u ovom korizmenom vremenu slatki lijek molitve, milostinje i posta. Molitva: posvećujući više vremena molitvi, omogućujemo svome srcu da otkrije tajne laži kojima obmanjujemo sami sebe kako bismo konačno pronašli utjehu u Bogu. On je naš Otac i želi da živimo. Milostinja: oslobađa nas od pohlepe i pomaže nam otkriti u našim bližnjima braću i sestre. To što posjedujem nije samo moje. Kako bih želio da se milostinja za svakog od nas pretvori u pravi način života! Kako bih želio da, kao kršćani, slijedimo primjer apostolâ i vidimo u mogućnosti dijeljenja s drugima svojih dobara opipljivo svjedočanstvo zajedništva koje živimo u Crkvi. Zato, ponavljam poticaj svetoga Pavla koji upućuje poziv Korinćanima za prikupljanje milostinje za jeruzalemsku zajednicu kao nešto što je njima na korist (usp. 2 Kor 8, 10). To osobito priliči činiti u korizmi, tijekom koje mnoga tijela organiziraju prikupljanje priloga za pomoć Crkvama i narodima u potrebi. Kako bih htio da i u našim svakodnevnim susretima s braćom koja od nas traže pomoć vidimo zov same Božje providnosti: svaka je milostinja prilika za sudjelovanje u Božjoj providnosti prema njegovoj djeci. I ako se On služi sa mnom da pomogne nekom bratu, kako se neće sutra pobrinuti za moje potrebe? Jer, On se ne da nadmašiti u darežljivosti. Post: na kraju, slabi u nama sklonost nasilju, razoružava nas i predstavlja važnu prigodu za rast. S jedne strane nam omogućuje iskusiti ono što proživljavaju oni kojima nedostaje i ono najnužnije i svakodnevno gladuju; s druge pak to je izraz stanja našeg duha koji je gladan dobrote i žedan Božjeg života. Post nas budi, čini nas pozornijima prema Bogu i bližnjemu i ponovno oživljava u nama želju da slušamo Boga koji je jedini kadar utažiti našu glad.“ (Korizmena poruka pape Franje za 2018. godinu)
Drage moje sestre, želim svakoj od vas da živite ovo korizmeno vrijeme kao Božji poziv, da uzvjerujemo kako je moguće “roditi se nanovo” jer On nam neprestano daje novu priliku da ga možemo iznova ljubiti. Započnimo sa sestrom koja je uz nas.
Koristim, također, priliku podsjetiti vas da je 11. ožujka Misijski dan Družbe. Pada u vrijeme korizme i to je dobra prilika da pomognemo naše misijske zajednice s lemozinom prikupljenom u tu svrhu.
Ljubim vas i blagoslivljam u Ocu, Sinu i Duhu Svetom.
drage sestre i pripravnice!
Pozdravljam vas srcem ispunjenim osjećajima radosti i mira, a iste te osjećaje iskreno želim i svakoj od vas.
Trenutno se nalazim u Kongu gdje izbliza promatram ono što nam je potrebno za početak naše misije ovdje. Uvjerena sam da u ovom mjestu Kćeri milosrđa imaju što dati, ali još više – primiti. Ovdje živi narod koji pati, ali narod velike vjere i povjerenja u Boga. Ono što im najviše treba jesu osobe koje ih žele pratiti na putu vjere i oslobođenja, osobe koje će ih tješiti u njihovoj boli, koje će poučavati njihovu djecu i brinuti o njihovom narušenom zdravlju. Ovdje, kao i na drugim mjestima gdje već djelujemo, još snažnije možemo svjedočiti ljubav i milosrđe našega Nebeskog Oca. Potrebno je samo biti kvasac.
Razmišljala sam ne uzimati posebnu temu za ovo sveto vrijeme, već vas pozvati da proučavate sadržaj Okružnice o sestrinskom pohodu Družbe koju sam vam poslala. Ona nam nudi obilni i konkretni materijal o kojemu možemo razmišljati četrdeset korizmenih dana. Iskreno sagledavanje osobnog života i života naših zajednica pomoći će nam da pročistimo i obratimo svoje srce i učinit će da slavni prolaz Gospodnji bude i naš milosni hod prema Uskrsu.
Ipak sam, drage moje sestre, odlučila preuzeti nekoliko misli iz korizmene poruke sv. Oca u kojoj nas poziva da ovo sveto vrijeme živimo prakticirajući milostinju, post i molitvu. Papa kaže:
“U Božjem srcu ljubav se ne gasi!” A, u našem?
“Ako se katkad čini da se ljubav gasi u mnogim srcima, znajmo da se to nikada ne događa u Božjem srcu. On nam neprestano daje prigode da počnemo iznova ljubiti.
U svome opisu pakla Dante Alighieri zamišlja đavla kako sjedi na ledenom prijestolju; on stanuje u ledu ugušene ljubavi. Zapitajmo se, dakle: kako se u nama hladi ljubav? Koji su znaci koji nam pokazuju da se u nama ljubav počinje gasiti?
1. Ljubav, više od svega drugog, gasi: pohlepa za novcem, taj »korijen svih zala« (1 Tim 6, 10);
slijedi odbacivanje Boga i traženja utjehe i mira u njemu; draža nam je naša samoća no utjeha koju se nalazi u njegovoj Riječi i sakramentima. Sve to prerasta u nasilje koje se okreće protiv onih koje se smatra prijetnjom našim “sigurnostima“.
2. I stvoreni je svijet tihi svjedok tog hlađenja ljubavi: zemlja je otrovana otpadom bačenim zbog nemara ili stjecanja koristi; mora, koja su također onečišćena, postala su groblja bezbrojnih brodolomaca, žrtava prisilnih migracija; nebom, koje u Božjem naumu kazuje njegovu slavu, jure strojevi koji dažde oruđima smrti.
3. Ljubav se hladi i u našim zajednicama: u apostolskoj pobudnici Evangelii gaudium pokušao sam opisati najočitije znakove toga pomanjkanja ljubavi. To su: sebičnost, duhovna lijenost, besplodni pesimizam, napast izoliranja i stalnih ratova među nama, svjetovni duh koji dovodi do bavljenja samo onim izvanjskim uslijed čega opada naš misionarski žar.
4. Što nam je činiti?
Crkva, naša majka i učiteljica, zajedno s često gorkim lijekom istine nudi nam u ovom korizmenom vremenu slatki lijek molitve, milostinje i posta. Molitva: posvećujući više vremena molitvi, omogućujemo svome srcu da otkrije tajne laži kojima obmanjujemo sami sebe kako bismo konačno pronašli utjehu u Bogu. On je naš Otac i želi da živimo. Milostinja: oslobađa nas od pohlepe i pomaže nam otkriti u našim bližnjima braću i sestre. To što posjedujem nije samo moje. Kako bih želio da se milostinja za svakog od nas pretvori u pravi način života! Kako bih želio da, kao kršćani, slijedimo primjer apostolâ i vidimo u mogućnosti dijeljenja s drugima svojih dobara opipljivo svjedočanstvo zajedništva koje živimo u Crkvi. Zato, ponavljam poticaj svetoga Pavla koji upućuje poziv Korinćanima za prikupljanje milostinje za jeruzalemsku zajednicu kao nešto što je njima na korist (usp. 2 Kor 8, 10). To osobito priliči činiti u korizmi, tijekom koje mnoga tijela organiziraju prikupljanje priloga za pomoć Crkvama i narodima u potrebi. Kako bih htio da i u našim svakodnevnim susretima s braćom koja od nas traže pomoć vidimo zov same Božje providnosti: svaka je milostinja prilika za sudjelovanje u Božjoj providnosti prema njegovoj djeci. I ako se On služi sa mnom da pomogne nekom bratu, kako se neće sutra pobrinuti za moje potrebe? Jer, On se ne da nadmašiti u darežljivosti. Post: na kraju, slabi u nama sklonost nasilju, razoružava nas i predstavlja važnu prigodu za rast. S jedne strane nam omogućuje iskusiti ono što proživljavaju oni kojima nedostaje i ono najnužnije i svakodnevno gladuju; s druge pak to je izraz stanja našeg duha koji je gladan dobrote i žedan Božjeg života. Post nas budi, čini nas pozornijima prema Bogu i bližnjemu i ponovno oživljava u nama želju da slušamo Boga koji je jedini kadar utažiti našu glad.“ (Korizmena poruka pape Franje za 2018. godinu)
Drage moje sestre, želim svakoj od vas da živite ovo korizmeno vrijeme kao Božji poziv, da uzvjerujemo kako je moguće “roditi se nanovo” jer On nam neprestano daje novu priliku da ga možemo iznova ljubiti. Započnimo sa sestrom koja je uz nas.
Koristim, također, priliku podsjetiti vas da je 11. ožujka Misijski dan Družbe. Pada u vrijeme korizme i to je dobra prilika da pomognemo naše misijske zajednice s lemozinom prikupljenom u tu svrhu.
Ljubim vas i blagoslivljam u Ocu, Sinu i Duhu Svetom.
M. Cristina Orsillo, cfm
Vrhovna predstojnica 2015. – 2021.
Vrhovna predstojnica 2015. – 2021.
Podijelite ovaj članak